19.11.13

Darovali mi robiju, nadu ni za tren



Prijehavsi u Zagreb, zadovoljstva, svega rad, na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad. Strijele mocne ljubavi pomracile mi um dah usne vrele visnje nagonio na blud. Razmazio sam dragu dao sam joj sve. Kad eno nje na drugome; e tu bijes me obuze. Obezvrijedila mi logiku, oskvrnula mi trud, bez milosti me kurva nasukala na sprud. Rec dvije u hladu borova, da kvarni vlaski tip razgovara sa bludnicom i nije neki cin. No ono sto sam nacuo sledilo me svog, tek izdala me mala draga srcu mom. Izgubio sam glavu - potegao noz. Trg'o ga za kragnu - isjek'o ga skroz. Vodjem slijepim bezumljem, sludio me bol, tek nije kuja zalud draga srcu mom. Rijesih da se branim, da objasnim svoj grijeh. Darovali mi robiju, a nadu ni za tren. Pa iako me proklela, razorila mi dom, jos volim malu bestiju dragu srcu mom.

No comments: